U svojemu izlaganju autor je rekao: „Htio sam na svojim slikama napraviti kompromis između prošlosti i sadašnjosti, pa sam slikao ljepotu mladosti - to je sadašnjost, i ljepotu prošlosti, a to je nošnja. Nakon 10 i više godina klapljenja i želje da izdam fotomonografiju, ostvarila mi se ta želja. Fotomonografija možda nije uobičajena zato što je obrađeno tušta tema. Tio sam na jedan način spojiti Šokce i Bunjevce s jedne i druge strane Dunava, ali temelj mog rada, ideja vodilja je vrime prošlo - vrime sadašnje. Pravio sam taj spoj prošlosti i sadašnjosti, koliko toliko sam na pojedinim fotografijama probo prinet tu atmosferu. Nije bilo lako, ali ko klapi ima jednu pozitivnu energiju stvaranja, ništa u životu nije lako ali ako imaš jednu ideju vodilju a možda ja imam malo više sklonosti prema fotografiranju etno-dokumentarnog jer vidim da život prolazi. Tamo di pristaju riči, ostaje fotografija.”